HomeputovanjeNebrušeni dijamant?

Moj bezazlen prijedlog – donesi mi kamenčić s drugog kontinenta, je prilično zadržao prijateljicu na granici. Carinici su tako pretraživali prtljagu da se ona prvo počela smijati, mislila je:  izabrana sam nasumice, ali poslije vidi vrag odnio šalu, možda joj je netko nešto krišom utrpao. Kad su konačno pronašli kamenje  i pitali zašto će joj to – odahnula je.  Objasnila im je da je to suvenir, nije ih dojmila, čekali su dalja objašnjenja. Tek kad je rekla : za prijatelja geologa, pustili su je.

Možda su mislili da je nebrušeni dijamant?


Comments

Nebrušeni dijamant? — No Comments

  1. Interesantno je razmišljanje nas zaljubljenika u putovanja – nas shopping puno ne zanima, samo poneki suvenir, poklon rodbini i prijateljima. Zato mi te carinske zavrzlame izgledaju smiješne. Uopće me ne zanima sta je i u kojoj količini dozvoljeno prenijeti. Nikad ne nosim ništa važno.

    Stoga je upranje prstom carinika baš na moj kufer, od cijele grupe, izgledalo pomalo komično. A onda je polako poprimalo ozbiljne razmjere. Sjetila sam se članka u kojem su izmaltretirali čovjeka koji je preko granice nosio obični crni čaj, koji se u Istanbulu može kupiti na svakom koraku.

    Ipak, ljubazno objašnjenje je puno pomoglo, carinici su klimnuli glavom i pustili me.
    Tek kasnije sam promislila – a šta da su bili manje uviđavni?

    I meni sad izgled pomalo suluda ideja – nositi kamenje preko granice. Pa tko to normalan radi? Ipak, zadovoljna sam, mom prijatelju geologu će biti drago. A to je najvažnije.

    Nego, možda sam ipak trebala nositi dijamante? To bi izgledalo tako normalno, možda nitko ne bi ništa posumnjao…

    • Napisala sam ovaj post jer sam se sjetila jednog davnog prelaska granice – ruske. Zenske su nosile kobalt, zlato, drago i poludrago kamenje i carinici nisu nista posumnjali. Jedna je cijeli miraz nosila; sad se smijem kad se sjetim kako nam je u sobi pokazivala ogromne kufere prepune servisa, escajga, ma svasta! Prosla je glatko carinu. Jedan kolega je kupio mikroskop, koji sam zamalo i sama kupila i stradao. Pretrazivali su ga, gnjavili, tresao se sav od straha.

      Pred ocima mi izlog s mikroskopom, koliko sam ga samo puta obilazila. Zamisljala vlastiti laboratorij s ruskim mikroskopom. Njihova optika je bila vrhunska. Los predosjecaj mi je pomogao da nemam neprijatnosti s carinicima. I sad zalim sto ga nisam kupila.