“Ono ostaje, neprolazno i stameno, odoljeva svim nepogodama i silama, pa i kad ga razbijaju ono poprima novu, zanosnu formu. Tražimo ga i koristimo stalno u svakodnevnom životu, hrlimo mu, gotovo ne primjećujući da ono ne treba nas. Njegovo postojanje je dovoljno samo sebi, ljudi ga samo opterećuju i oštećuju. Ipak, iako hladno i naizgled odbojno, u suštini je vrlo tajnovito, uvijek privlačno, pa čak i ljekovito.”
Ovo je početak novog putopisa našeg glavnog putopisca – Slavice. Ovaj put nešto sasvim drukčije – mistika. Još osjetim vjetar oko Stonehenge-a: Misteriji na jugu Engleske