Jedna drugoj smo obogatile život kreiranjem zajedničkog bloga. U meni se ponovno rodila dugo zapostavljana umjetnička duša. Ponekad čovjek kao da zaboravi svoje kvalitete i utopi se u svakodnevici i ispraznim pričama. Ovaj projekt kao da me ponovo probudio, ali ne samo mene – mnoge sam uspjela “probuditi”. Kad povirite među autore, ima tu različitih struka: ekonomista, informatičara, geologa, sociologa, automatičara, električara i dvoje nadarene djece.
Htjela sam pisati o Slavici, ona je neponovljiva. Mislila sam kako je poznajem, ali svakim novim tekstom me toliko iznenadi, da se poželim opet vidjeti s njom i prekopavati njene albume sa slikama. Kad mislim – umorila se, ona pošalje nešto misteriozno, sljedeći put slatko, pa me iznenadi poznavanjem religije, meni prilično nepoznate, uvijek nešto nadahnuto. Samo mi napiše: “Pripremam iznenađenje”…
Ovaj put tu je Budimpešta, po meni njen najljepši putopis. Kao da sam ga i sama proživjela. Nedavno sam na TV-u gledala Lili Čaki iz Kazališta komedija, koja je dugo živjela tamo i školovala se za plesačicu stepa. Osjetila sam kao da su se te dvije priče utopile jedna u drugu. Moram vidjeti grad s najljepšim mostovima, definitivno!