“Dragi putopisci i svi vi koji čitate ove putopise, ako želite jedanput vidjeti i doživjeti vatikanski grad ili kako ja to volim zvati po dalmatinski: ‘Papinu kuću’, morate imati puno strpljenja, želje, volje i vremena. Treba vam barem jedan cijeli dan za obilazak, jer toliko toga ima za vidjeti da čovjek ne može vjerovati. Ne znam kako podnosite gužvu i uporno guranje, zaobilaženje, preskakanje, preticanje itd. Ali kad tamo dođete to vam je jedan neopisiv nered. Ja općenito ne volim gužvu, to me nervira, volim ići svojom stranom ulice i šetati sa svojom ženom ruku pod ruku da me nitko ne gura, da se ne moram micati nekim grupama koje trče za svojim vodičima i pritom nose borše, prospekte, karte… Sve me to nervira, volim komod, sam određivati tempo i raspored razgledavanja. Ali kod vatikanskog grada to sve pada u vodu. Mogu ja zamišljat razne varijante, pravit planove, ali to ovdje ne prolazi. Tolika je masa ljudi, pa se ili moraš prilagodit ili doći u doba kad nema nikog, a to je – nikad. Vatikan je toliko zanimljiv turistima i jednostavno u godini nema dana kad je manja gužva. Kao da ljudi nemaju pametnijeg posla nego trčati u Vatikan. Obišao sam dosta gradova po Europi, razna kulturna, povijesna središta, ali to što je u Vatikanu nisam mogao ni zamisliti što me čeka. U početku sam se pitao: ‘A što je ovo meni trebalo?’ Mogao sam ostati doma i sve to lijepo gledat iz fotelje. Ali meni kaže žena ‘to nije to’, i ja se slažem. Jedno je gledati a drugo je to doživjeti.
Preporučam da dođete van sezone i nađete smještaj izvan Rima. Imate apartmane i smještaj koji je jako povoljan. Ne brinite se za prijevoz, sve je odlično organizirano. Kupite tjednu kartu koja pokriva sve vrste prijevoza u svim pravcima.
A sada napokon, nakon ovog uvoda, dolazimo do same priče: obilazak vatikanskog grada ili Papine kuće.”
Moji putopisci su već tako uhodani da su počeli obavljati i moj dio posla – uvodnički. Vedrane, puno hvala.