“Visoko u engleskim brdima, iza zavojitih drumova, skrilo se negdašnje rimsko lječilište. Teško je bilo naslutiti što nas čeka u tom šumovitom krajoliku. Sve je izgledalo nekako divlje, tajanstveno, bez naznake o postojanju ičega zanimljivog. Naš autobus je grabio strmim cestama Somerseta, a na licima putnika vidjela se sumnja. Što li nas čeka na kraju puta ? Okoliš nije upućivao na nešto dobro, ali nadala sam se kako su organizatori putovanja znali što rade i gdje nas vode. Nismo valjda bacili novac uzalud? U međuvremenu je počela i kiša. Divno, ovo će biti jedno sumorno, pokislo putovanje, u svakom pogledu. Kao da je ta kiša u Engleskoj bila nešto novo. Tješila sam se kako putešestvije po Engleskoj ne bi bile potpune bez kišnog začina…”
Ovako počinje novi Slavicin putopis BATH
A završava pričom o studiju Petera Gabriela. Može li jedan romantičan duet?