Autor: Slavica D.
Dijeli ih samo 700 metara. Ali nije to tako jednostavno, kao što nikad i nije u životu. Uvijek se nađe neko ali … Ovdje, u mirnom životu dva otoka, njihovih žitelja, umiješala se jedna stalna smutnja, kamen razdora. Doduše, malo veći kamen, bolje reći cijeli otok – Mrduja. Između Brača i Šolte, u Splitskim vratima, samo iz razloga dišpeta, ispriječila se ona, da im stvara stalne probleme, sukobe, u mirnim životima. I jedni i drugi su je prisvajali, kao da im od toga ovisi sudbina, život. A Mrduja je mala, minijaturna, jedva je okom možete ubosti. Jesu li uvijek mali biseri razlog velikih sukoba? I Bračani i Šoltani stoljećima silno žele da je njihova, čak su smislili i bitku za otočić: Potezanje Mrduje. Legenda kaže da su Bračani konopom zavezali otok i potezali ga k sebi, pa je on stvarno malko i primaknut Braču, ali to druga strana baš i ne priznaje. Zato su u novije vrijeme ustanovili nove zakonske mjere, da otok pripada onima koji ga dobiju potezanjem konopa, i to pravi pravcati posjedovni list, koji vrijedi doduše na godinu dana. Iako je po legendi konop pukao, pa je rezultat bio neriješen, u ovim stvarnim natjecanjima to je mnogo žešća borba. Ove godine, prvog kolovoza, održala se treća po redu manifestacija Potezanje Mrduje. Ekipe su brojnim brodova s obje strane potezale konop i pobjedu su na kraju slavili Bračani, što je završilo velikom feštom.
Ali mnogo dugotrajnije natjecanje koje je inspirirano čudesnom pozicijom ovog malog, šarmantnog otoka, je Mrdujska regata. Evo je, ove godine 79.put po redu. To je najstarija i najmasovnija utrka na našoj strani Jadrana, jedna od najstarijih u Europi. Najavljena za subotu, privukla je veliki broj natjecatelja jedriličara. Oko 230 ekipa. Brojni takmičari, organizatori, gosti. Uvala Labud je vrvjela brodovima i svakojakim svijetom, mahom u crvenim sportskim odijelima. I mi smo se probijali među njima, uživajući u cijelom šušuru. Nismo osobiti poznavatelji jedrenja, ali guštali smo u društvu nezaobilaznog Bana, Kureta, Fabrisa … Ali uživao je i jak vjetar, jugo, koji je puhao iznad podnošljive razine. Tako da su nakon dugog vijećanja organizatori ipak donijeli bolnu odluku: utrka se odgađa za sljedeći dan, za nedjelju. Svi su bili razočarani, ali ipak to je bila pametna odluka, što je pokazalo kasnije vrijeme, sve ljuće i žešće, s jakim i orkanskim udarima juga. No ekipa je zadržala dobro raspoloženje, pa je dan završila koncertom velikog Bana i njegovih Diktatora, pod bijelim šatorom u uvali Labud.
Utrka je održana u nedjelju, po puno boljem i mirnijem vremenu, čak i premirnom za potrebe ovakvog natjecanja. Nije bilo vjetra, pa su jedrilice tromo plovile naprijed. Svi su bili ispred splitske luke, pred Sustipanom, na startnim pozicijama u 11, i tad je započela utrka do 22 nautičke milje udaljene Mrduje i nazad. Najbolja pozicija za praćenje utrke je južna strana Sustipana, odakle se cijeli akvatorij vidi kao na dlanu. Tu smo se i mi smjestili, na najljepšem mjestu splitske park-šume. A sve su s uživanjem pratili i putnici 2 cruisera koji su usidreni u splitskoj luci čak doveli do pomjeranja startne pozicije krstaša malo prema otoku Čiovu. U utrci tradicionalno sudjeluju i najbrži regatni brodovi, kao i entuzijasti kojima je važno uživati i zabaviti se. Iz nekih razloga među njima nije bilo ekipe grada Splita, iako je bila prijavljana sa stratnim brojem 3. I konačno, pobijedila je ekipa Srbije na jedrilici Aligator 2, prva se vratila u luku ACI marine u zadanom roku, do 17 sati.
Lijepo je bilo, iako sa pristojne udaljenosti, sudjelovati i podržavati ovu tradicionalnu utrku bijelih jurilica. Do susreta na idućoj, jubilarnoj!