U razgovoru s našim ljudima koji žive u Americi i Australiji , a i rođenim Amerikancima , Kanađanima, uočila sam kako im je Europa nešto posebno, nešto skupo i ne baš lako ostvarivo. Ona im je pojam – jer ima dušu, kolijevka je kulture.
Prekooceanski letovi su izuzetno skupi, a dolazak u Hrvatsku ravan trostrukom krstarenju po Karibima ili odlasku na Kubu, Havaje, Dominikanu . Kad se netko od mojih prijatelja ili rodbine zaputi ovamo, pogotovo s djecom koja su rođena tamo, znači da su napravili veliki korak. Koliko god je nama poći preko oceana izazov, nekako mi se čini da sami dovoljno ne cijenimo naš kontinent.
Dvije Amerikanke su se ovo ljeto zaputile prema Hrvatskoj i to preko Italije. Prvu epizodu – dolazak, Rim i Vatikan ste već imali priliku čitati, sad nam Ehli opisuje povratak iz Hrvatske u Ameriku preko Firence.
“Vrijeme provedeno u Hrvatskoj je nažalost proletjelo puno brže nego što smo mislile. Opraštamo se s familijom na dubrovačkom aerodromu Čilipi. Za vrijeme leta prema Rimu, i Lea i ja uglavnom šutimo, činjenica da idemo u Firencu još uvijek je u sjeni prethodnog rastanka.
Na aerodromu Fiumicino, kao i u dolasku, uzimamo SITBus shuttle do stanice Termini, odakle ćemo EuroStar vlakom do Firence…”