Od malih nogu je podučavao druge, pa je dobio nadimak Profesor. Poslije je stvarno i postao profesor jezika. Predavao je u školama 40 godina, mnoge generacije je opismenio i naučio bontonu. Učio je i mene. Sam je pisao poeziju, prozu, znanstvene radove, monografije svog rodnog mjesta i mjesta gdje je proveo preko 50 godina života. Rekli su mi :”Profesor nikad nikog nije uvrijedio. Bio je divan čovjek!”
Kad netko u poznim godinama ovlada tehnikom, veliki je uspjeh. Njemu za ljubav sam kreirala Tatin kutak, kako bih prezentirala njegova meni najdraža djela. Želio je još mnogo toga napisati, ali fizički nije mogao. Pokušao nam je diktirati, jer je još toliko toga imao reći…
Najviše je volio svoju obitelj, a osobito djecu. Uvijek je zajedno s nama gledao crtane filmove i čitao Mikije. Priče o Šilji koje je izmišljao zabavljale su njegove unuke. Ehli je vidjela uživo Šilju u Disney Worldu i poslala mi sliku. Pokušat ću umjesto tuge misliti na lijepe trenutke koje smo proveli zajedno. Vjerujem kako bi uživao čitati ovaj putopis…sigurna sam da bi se nasmijao 🙂