Ponukana velikom čitanošću jednog putopisa, Marinove Albanije, odlučila sam istražiti i otkriti što je to tako zanimljivo u zemlji na jugu Jadranskog mora. Pružila mi se prilika poći preko vikenda na turu po Albaniji autobusom. Poslala sam i drugima ponudu mailom, ali je bilo puno upita : što ćeš tamo, što tamo imaš vidjeti, zašto ne ideš npr. u … , zašto ćeš plaćati turu…, tamo ima drumskih razbojnika, itd. Nekako sam osjećala sarkazam, a Albanci, koje sam poslovno upoznala, su mi bili simpatični. Nešto se tu nije uklapalo u moju slagalicu. Pa red je bio da je posložim.
Osim mog dragog, putovanje su prihvatili i mladi prijatelji. S njima je uvijek zabavno i puno akcije. Što se sve može vidjeti i upoznati u kratkom vremenu možete pročitati u nastavcima. Ovaj put sam imala čak 3 fotografa osim sebe, nije bilo lako napraviti selekciju najuspješnijih fotografija.
Kako smo išli kroz Crnu Goru, prva stanka je bila u Budvi. Divili smo se lijepom gradu, valovima, oblacima. Tu sam napravila fotografiju sjena koja je nagovještavala misterioznost ovog poprilično zatvorenog, nepoznatog naroda, koji se šali na svoj račun. A to mi mnogo znači – jer samo posebno hrabri ljudi, koji ne pate od vlastite veličine, se mogu tako šaliti sami sa sobom. I što je važno – mladi više ne odlaze van kao prije. Dobivaju posao i povoljnu mogućnost kupovine stana. Nezaposlenost, koja je bila u vrijeme Envera Hodže 72 %, pala je na 20%. Još ima sirotinje, prosjaka, ali manje nego prije dvije godine. Pročitajte prvi nastavak:
Upravo stigla snimka cijelog izleta s You Tube-a. Zahvaljujem Mari iz agencije NAVE :), kao i Maru C. koji je sve snimio i smontirao.