Anton i prijatelj Ivan nastavljaju svoju vožnju motorima Saharom, ovaj put između planina Chebike i Redeyefa. Usput susreću pastira na motoru, koji čuva svoje stado deva i čak mu pomažu 🙂
U putopisu ima dio koje žene ne smiju gledati; ja sam se strogo pridržavala uputa autora 
Je li možete vjerovati da je boca vode u Tunisu 3 puta jeftinija nego kod nas, iako oni nemaju vode? Kako biste vi to objasnili?
Najzanimljiviji mi je bio susret s Hrvaticom u gradu Tozeuru:
“…kad odjednom začujem iza leđa: “Alo, stanite, stanite!” I to na hrvatskom. Okrenem se, neka žena stoji na ulici i viče za nama. Vratimo se i žena stvarno govori hrvatski. “Odakle vi ovdje?”, pita. Uzvratim istom mjerom: “A odakle Vi ovdje?” “Pa ja ovdje živim”, kaže gospođa. Dakle, situacija je sljedeća. Gospođa Nada, kako je zovu kod nas, rođena je Austrijanka koja godinama dolazi u Hrvatsku gdje ima dvije kuće, u Makarskoj i na Hvaru. Govori tako dobro naš jezik da ne možeš prepoznati odakle je. Inače, gospođa ima i par kuća u Austriji, jednu na skijalištu, dvije u Beču, kuću u Tunisu, Indoneziji i ko zna gdje ne. Prošla je cijeli svijet uzduž i poprijeko nekoliko puta. Ona i muž vode veliku firmu u Austriji i spremaju se za prodaju iste i penziju. Odmah nas je pozvala na ručak kod sebe. Domaća spiza. I juhica. Nije nam bilo mrsko. Gospođa Nada je zakon.”
Najbolje pročitajte sami, možda vama budu pasali drugi pasusi …