U nekoliko navrata ste nas pitali zašto nemamo balkanskih putopisa. Nije postojao neki poseban razlog, jednostavno – nitko nam nije poslao nešto dovoljno zanimljivo za objavu. Nedavno nam se javio Goran i poslao Sofiju. Interesantno je da je on voditelj na Radio mreži i upravo je odradio posljednji intervju s našom Vesnom. Poželio je postati dio naše ekipe putopisaca i evo ga sad među nama.
Putopis započinje opisom doživljaja u vlaku prepunom švercera. Što se sve švercalo u Goranovom kupeu? Kako izgleda glavni grad Bugarske? Pročitajte 1. dio reportaže s desetodnevnog putovanja po Bugarskoj.
“Dugo vremena želio sam posjetiti Sofiju, glavni grad Bugarske. Naime, u srednjoj školi u moj razred došao je stranac, koji će mi kasnije postati jako dobar prijatelj. Njegovo ime bilo je Nino, i bio je napola Bugarin, napola Hrvat. Napričao mi je jako lijepih priča o tom gradu te sam želio otići tamo. Moja tadašnja predodžba o Bugarskoj (imao sam 16 godina i nikad nisam bio izvan granica Hrvatske) bila je da je to domovina Hriste Stoičkova i Trifuna Ivanova koji je u našem društvu slovio kao pojam ružnoće; također Bugarsku su obilježili dobri dizači utega; generalno su slabije razvijeni.
Nakon 7 godina upoznao sam jednu djevojku koja me pozvala u Bugarsku – Sofiju posjetiti je nakon ljeta. Spojio sam ugodno s korisnim i krenuo na put.
Put prema Sofiji bio je poprilično zanimljiv budući da je ruta od Beograda preko Niša, Pirota, Dimitrovgrada poznata meka švercera koji iz Srbije u Bugarsku švercaju sve što stignu. Sama činjenica koja dosta govori je: kutija cigareta u Srbiji košta oko 1 euro, a u Bugarskoj zbog EU košta 3 eura….”