Fasciniraju me ljudi prepuni znanja, poznam i sama par ‘živih enciklopedija’, neki su i autori na Putopisima, ali me mladi miljunaš iz kviza ‘Sve u sedam’ stvarno oduševio! Cijenim profesore, njihova znanja i sav njihov angažman u edukaciji mladih, ali tako mlad čovjek, a tako načitan i prepun znanja je rijetkost. Iskrene čestitke Leonardu Mlinariću i od ekipe Putopisa.net!
Vjerujem da se pitate kakve veze ima Turkmenistan s milijunašem? Pa ima: naime, posljednje pitanje sam znala zahvaljujući putopiscu Voyageru, koji nam se već drugu godinu javlja iz Kazakhstana, Almate, te povremeno posjeti Astanu. Čim mu se ukaže prilika on obiđe susjedne države – tako imamo serijal Uzbekistan, a sad i Turkmenistan. Kako mi je negdje u memoriji ostala zabilježena površina te velike države, zamalo sam prošla kroz TV dovikujući nepoznatom čovjeku točan odgovor. Na kraju je sam odgovorio i tako je poznavanjem veličine Kazkhstana osvojio milijun kuna.
Svoj drugi nastavak Turkmenistana Voyager počinje :
‘Nakon jednog od najobilnijih objeda u životu unutar aviona (fala Turkmenistan airlinesu) i formalnosti izrade vize i plaćanja isključivo u cashu tj.dolarima, cca 100 USD, ulazim u zemlju, tj. aerodromsku zgradu gdje me čeka užasno simpatična vodička i postarjeli vozač, koji oduševljeno zaključuju da ćemo moći pričati i na ruski a ne samo na engleski.
Prvi dojam vožnje s aerodroma do hotela je sljedeći…Ašgabat je grad bijelog mramora, praktički svaka nova zgrada (a ima ih jako puno) je napravljena u sličnom stilu, neboderček od 10-tak i nešto katova, s elementima arhitekture iz grčke i rimske povijesti, a sve to građeno pod budnom paskom francuskih arhitekata, koji su ovdje nešto kao kućni prijatelji države. Naravno, i 10 stupnjeva više nego što je u Almaty odmah ukazuje na činjenicu da smo na rubu pustinje. Grad je uglavnom pust, na prvi dojam, aleje široke, prostrane, s ne previše auta…vraća mi se sjećanje na Sjeveru Koreju, mada ovdje imaš neki dojam otvorene civilizacije…’