“Nekim čudom, a valjda je tako uvijek u životu, dobijem broj od vodiča od jedne kolegice s posla, nazovem čovjeka, Hindus koji osim engleskog govori i ruski, te se dogovorimo za cjelodnevno razgledavanje grada. Na ruskom jeziku!!?! No, horosho! Došao on s vozačem po mene i odmah krenuo ruski, jer mu treba prakse, vrlo ga dobro i govori. I krenemo redom.
Prvo mičemo s rasporeda sve što sam dan ranije vidio, on odmah skraćuje rutu i vrijeme, a ja plaćam cijeli dan, hm, ne može tako, kažem ja ubaci nešto drugo, on kaže nema se šta vidjeti?!”
Ovo je 33. Voyagerov putopis na ovim stranicama – Indija – njen treći nastavak. Sve nešto u znaku broja 3. Numerolozi bi našli objašnjenje – kreativnost, komunikacija i dječja priroda broja 3. O čemu je riječ u ovom putopisu? Putnik i vodič dolaze do Lotusovog hrama – hrama bahaizma. Unutar je sve prazno i svi se mogu moliti svome Bogu ma tko on bio. Vodič ga dovodi na “povoljno” mjesto za kupovinu suvenira uz obvezno cjenkanje, a onda idu prema India Gate-u. Indijska hrana našem putopiscu nimalo ne odgovara zbog prezačinjenosti i to smatra najlošijim dijelom puta.