Nakon što ste sinoć odgledali Route 66, koja je završila u Kaliforniji, Los Angelesu, malo se prebacite na Pacific Highway. Obilazak zapadne obale Sjedinjenih Američkih Država motorom se pomalo približava kraju, Anton piše pretposljednji nastavak.
Ovdje će biti prikazan San Pedro, Santa Barbara, Carmel, Monterey i Santa Cruz.
“Amerika. Zemlja priglupih i debelih? Hm. Nije to baš tako. Istina je da se, zbog nekog nerazumljivog zakidanja na općoj kulturi, ponekad dobije takav dojam ali… Ovo je ogromna zemlja…teško se to može ugurati u nekakav stereotip. Preveliki su za kalupljenje. U stvari, šta radim, ne mogu pisati o Americi. Pardon, SAD-u. U ovom putopisu mogu pisati o jugozapadnom dijelu zemlje. Dojmovi su zbrkani. Kao i zemlja. Dobro i loše. Od odličnog, priroda…prekrasna priroda. Ona koja oduzima dah. Sve imaju…planine i snijeg, pustinje i pijesak…oceani, rijeke, jezera. Čuda prirode. Grand Canyon, broj jedan. To vrijedi vidjeti za života. U neku ruku nije ni čudo što ih tako malo putuje van zemlje.
Ljudi. Jako srdačni…to se primijeti na prvu. Prilaze, pitaju odakle si, gdje ideš. Otvoreniji od nas…puno otvoreniji. Debeli? Čudno, rekao bih ne. Vjerovatno sam ovaj put pogodio krivi dio zemlje. Jedu li kako? Nikako. Nije to hrana. Da se razumijemo…nema te hrane koja se ne može dobiti ovdje al’ ono što valja košta k’o suho zlato. To si prosječan Amer ne može priuštiti. Jako poštuju policiju, ograničenja, dobri su u prometu. Ono što me najviše smeta je ta njihova beskrajna razmaženost. Imaju sve, a ono što nemaju dobit će brzom poštom za dvanaest sati. To ih uništava, vjerujte mi. I nas će brzo. Čovjek se lako nauči na bolje. Kad krene obrnuti smjer, ispliva ta razmaženost. Preraste u problem. U krizi su…to spominju stalno. I jesu, samo što je njihova kriza ono što smo mi imali u najboljim vremenima. Ako ih je bilo uopće. Puno beskućnika…onih pravih i onih koji to furaju kao životni stil. Da, da, do te mjere to tamo ide. Kao i svugdje u svijetu, mala mjesta su ta koja popravljaju sliku. Dobar osjećaj, bez trke, hladnija piva, više vremena za čovjeka…”