“08.00 budim se uz tračke sunca na licu, rano je, ali puno stvari sam isplanirao za danas, pa nemam previše vremena za spavanje, jerbo, spavat ću u vlaku navečer, tuširanje, brzi doručak, pakiranje stvari i dogovor da ću doći po stvari poslije posjeta bazara u Anjuni, a poslije toga na kolodovor.
09.00 već sam u tuktuku koji me vozi na tržnicu koja se samo srijedom događa u mjestu Anjuna, dogovorio sam i da me vozi poslije na kolodvor tako da sam ga praktički bukirao na pola dana, vožnja traje pola sata, vjetrić leprša, a baja gazi po gasu, motor plače od muke, srećom pa na cesti nije gužva…”
Na marketu Anjuni Voyager sreće dosta turista, te kojekakvih prodavača, između ostalih i iz Europe koji su došli kao djeca cvijeća. Usput mu neki Indijac krene prema uhu pokušavajući mu prodati svoj “tretman”… Nakon ovog početka ne očekujete da se raspored potpuno poremeti, a kamo li da pomislite kako kupljena, ali nepotvrđena, karta za vlak ne znači i da ćete se ukrcati na isti. Naš putnik ne čini paniku, nego mirno rezervira let za Mumbai, prepire se s taksistima koji nude svoje precijenjene usluge za vožnju do zračne luke. I kad već misli da je konačno našao mir u aerodromskoj zgradi zaključuje da tu nema pušenja i da više ne može izaći van…
Najbolje sami pročitajte sedmi nastavak serijala Indija – PUTOPIS Najduži dan