“Postoje različiti načini učenja jezika. Postoje različiti načini zahvaljivanja ljudima na njihovim postignućima. Postoje različiti oblici čestitanja. Ono što je svakako neizostavan dio raznih ceremonija, od obilježavanja rođendana, promocije na poslu, svadbi, rođenja djetata i slično, su zdravice. Nisu one samo specifičnost Kazahstana, nego su dio šire kulture post sovjetskog prostranstva. Tako kažu da su gruzijske zdravice u pravilu najduže, najsrdačnije, najraskošnije i govori se pretvaraju u svojevrsnu verbalnu umjetnost.
Kako to izgleda? Pa prvo trebate razlog za slavlje. I onda donesete nešto hrane i cuge (ili to organizirate u restoranu/baru). I onda pozovete ljude da vam se pridruže. I onda krene klopanje i ispijanje i paralelno, svakih 5-10 minuta netko ima potrebu, pa čak i obvezu da nešto kaže u vaše ime…
U to ime, za „našu milijunašicu“ – šeficu putopisi.net:
Draga Naša Milijunašice,
Kakvo si ti jedinstveno biće, daješ svoj identitet drugima da se mogu predstaviti cijelom svijetu; strpljivo skupljaš naše tekstove, nekad nas moraš i poticati na rokove 🙂 , onda sve to oblikuješ, slažeš, potpisuješ – a jedina nagrada su upravo ovi klikovi koji su te doveli do milijuna.
Vjerujem da većinu nas ne poznaješ osobno a opet, svaki mail s tobom je kao da pričam sa frendicom na redovnoj bazi i povremenim životnim update-ima. Veselim se svakom mailu jer je neposredan, neopterećen (čak i u fazama najvećih kriza), osoban, poseban!
Tvoje socijalne vještine su primjer, tvoj karakter i izdržljivost baviti se ovim hobijem su inspiracija za sve nas koji ponekad posustanemo. Vjerujem da će sve ovo jednog dana završiti u nekom obliku i smjeru za koji nismo niti mogli sanjati onda kada si krenula sa objavama, i stoga…hvala ti milijunašice na svemu što radiš za nas putnike/putopisce.
voyager”
Hvala lijepo svima na čestitkama koje ste poslali putem maila, facebooka i komentarima na Web stranici. Ipak sam izdvojila nešto tako lijepo, što mi je podiglo ego i razveselilo me, na taj način dokazajući da dugogodišnji trud nije uzaludan. Ne sjećam se da sam u životu pročitala nešto ljepše o sebi. Voyager je ovu tehniku pisanja zdravica usavršio radeći u Kazahstanu. 🙂 Bravo!
Svakako pročitajte četvrti putopis iz serijala Kazahstan za napredne – Zdravica za sve