Neko vrijeme smo utihnuli, nismo pisali. Razumljivo je svima zašto, ljudi su u izolaciji, ne mogu putovati, nisu raspoloženi pisati. I onda me naš povjesničar Ivan iznenadi putovanjem kroz Hrvatsku. Napisao je jako lijep putopis, koji smo u dogovoru s njim podijelili na 3 dijela.
Budući smo navikli od Ivana da nas educira povijesno, i ovaj put je to uradio vrhunski. Kako od malenog mjesta Nin on napravi prekrasnu priču i usput uslika ono o čemu priča. Lako ga je pratiti. Pisat će nam o zavrzlami oko autobusa, spominjat će ekipe iz hostela, te momente koji su ga dojmili.
Na jednostavan način će obilježiti značajne epohe i likove uz pristupačan vokabular:
“Ove godine godišnji sam odlučio odmah iskoristiti što je aktivnije moguće. U petak nakon popodnevne smjene tako je uslijedilo pakiranje za autobus u subotu rano ujutro. Da sam bio otkvačeniji, otišao bih odmah u petak noćnim busom do prve destinacije, ali odlučio sam ipak malo „stat’ na loptu“. Subota, odmah u 6 ujutro krećemo busom iz Zagreba u smjeru Zadra. Plan je bio čim dođem u Zadar (9.30 po rasporedu) ostaviti stvari na kolodvor i ukrcati se na autobus za Nin (10.30 po rasporedu Flixbusa). Prva komplikacija se dogodila u tome što je autobus kasnio s dolaskom u Zadar (oko 10.10), i već sam mislio da neću stići ostaviti stvari i ukrcati se na bus za Nin. Nekako sam brzinski uspio odnijeti stvari do garderobe, i pitati gospođu koja radi za Flixbus s kojeg perona kreće autobus za Nin, da bih onda tek doznao da autobus kasni 20 – 30 minuta (u što sam se dodatno uvjerio kada sam vidio mail s istom obavijesti). Sad sam počeo razmišljati hoću li uzeti nešto za jesti, stignem li uopće i to obaviti. Fora stvar na kolodvoru u Zadru – imaju utičnice gdje možete, primjerice, uštekati punjač i napuniti mobitel. Naposljetku se ono „kašnjenje 20 – 30 minuta“ u dolasku pretvorilo u skoro sat i pol, tako da sam za Nin iz Zadra krenuo tek oko 11.45, 11.50…”
A sad obavezno pročitajte: Putopis Nin, Zadar, Senj
Ivane, hvala puno. Nadam se da će se i drugi putopisci ‘probuditi. Znam npr. da jedna Ivana sad uživa tamo negdje u Južnoj Americi 🙂