Naši sjeverozapadni susjedi redovito posjećuju Putopise, preko 1000 posjeta je iz Slovenije, ali se još nisu aktivno uključili kao autori i komentatori. Izuzetak je Romana; poslala nam je slike i tekst sa Dubrovačke žičare, snimala je s nama i špilju Vjetrenicu, koju smo zajedno posjetili.
Mi zato imamo Slavicu, koja je Sloveniju posjetila više puta, a svoje dojmove o lijepom Bledskom jezeru će nam prenijeti u svom novom putopisu:
“Dolazak na Bled bio je povratak u mladost. U nekim davnim vremenima, kad sam živjela mirnije i veselije, ovdje sam nebrojeno puta provodila vrijeme uz šum modre vode, mir crnogorice koja me grlila i pozivala na još jednu šetnju. Moji dolasci bili su u obližnju Radovljicu, na IBM-ove seminare, a Bled je bilo obvezno odmorište, udaljeno samo nekoliko km. Pamtim branje jagoda, sočnih crvenih glavica koje sam satima otkrivala ispod širokih listova i nisu me mogli zaustaviti ni bolovi u leđima ni utrnule noge. Nigdje nisam jela tako ukusne šumske jagode, a mnoge sam ubrala u svom rodnom kraju. Ove bledske bile su posebne.
I evo sad, nakon 20-tak godina, primičem se poznatom kraju. Navrle su emocije, sjećanja, a pomalo i bojazan kakav je on sada, je li se puno promijenio, je li još uvijek ‘moj’ ili je to neki tuđi, nepoznati kraj. Gledam grad Bled i Bledsko jezero, tu ispred mene. Divan sunčan dan, krajem lipnja, vrijeme ne može biti bolje. Zamamni miris tek rascvalog bilja, probuđena šuma se okitila mladim zelenilom i u sebi čuva dragocjeni biser – modro jezero, u podnožju Julijskih Alpa…”