Vjerujem kako ste uživali prateći Antonove zgode kroz Grčku motorom. Jedinstven doživljaj – mogli smo slikom i videom zaviriti u zakutke te zemlje – tamo gdje se može samo motorom dospjeti. Kad sam pitala Antona koje mu je najdraže od njegovih putovanja – napisao mi je Sahara. Ovaj serijal je dosad najduži na Putopisima, imat ćete priliku čitati ga u 10 nastavaka.
Naslov je “Odakle je fatamorgana?” odmah me asocira na crtiće gdje glavni junaci ostaju žedni, pa vide fatamorganu, oazu…već haluciniraju od žeđi. Je li bilo sličnih doživljaja u Sahari Antonu i njegovom prijatelju? Kako su motori podnijeli pustinjske uvjete? Radnja počinje u našim krajevima, preko Italije, pa sve do Tunisa. Znaju li Tunižani hrvatski?
I još da napomenem – Sahara obuhvata sjeverni dio afričkog kontinenta i više država. Naš autor nam opisuje putovanje Tunisom.
“Tunis, mala zemlja za afričke pojmove, graniči s Alžirom na zapadu i Libijom na jugoistoku. Sjever i istočni dio države nalaze se na Sredozemnom moru. Saharska pustinja pokriva veliki dio države, skoro 40 posto. Tunis upada u povijest kada su Feničani počeli graditi postaje na njegovim obalama. Najpoznatija postaja je Kartaga osnovana 800 i neke godine prije Krista. Nakon par stoljeća Kartaga postaje velika pomorska i trgovačka sila. Rimljanima to baš nije bilo po volji. Dvije tadašnje sile kreću u rat. Bili su to poznati Punski ratovi. Rimljani su tada uz pomoć pobunjenih Berbera pobijedili Kartagu. Tada Kartaga postaje glavnim gradom Rimske provincije Afrike.Uglavnom, nakon tog doba počinje džumbus. Bilo je na tuniskom tlu ratova, napada, velikih osvajanja, gusara i još mnogo toga. Nakon Turaka, koji su dugo vladali Tunisom, 1881. godine Francuzi upadaju u Tunis i preuzimaju vlast. Državu pod Francuskom vlasti zahvataju velike promjene. U isto vrijeme nastaje jaka nacionalistička stranka koja Francuzima zadaje glavobolje. Za vrijeme drugog svjetskog rata, mnoge poznate bitke vodile su se na tlu Tunisa. Neko vrijeme Tunis je bio i pod njemačkom okupacijom.
Tek 1956. godine Tunis postaje nezavisna država. Dugo godina nakon toga državom je vladao predsjednik Bourguiba. Još jedan od onih samoproglašenih doživotnih predsjednika. Ni on se nije baš nešto proslavio. Bilo je tu raznih previranja, kriza i pobuna. Danas je Tunis jaka turistička destinacija Mediterana. Zemlja raznolike ekonomije. Glavni sektori su poljoprivreda, industrija i turizam. Tunižana ima oko 10 milja. Većina je berberskog podrijetla, iako se izjašnjavaju kao Arapi. Prosječna plaća im je izmedju 110 i 130 eura. Jezik je tuniski arapski al’ većina govori i francuski. Eto, Tunis ukratko. Sve ostalo probat ćemo približiti, uz slike, u narednim dijelovima…”