“Uz pomoć mog gurua pokušat ću objasniti osnove vožnje po dubokom pijesku. Ovako on to tumači.
Imaš pet osnovnih pravila:
1. Uvijek pogled onamo gdje želiš ići, nikako pogled u prepreku. Ovo je inače i osnovno pravilo svake terenske vožnje.
2. Gas…
3. Gas…
4. Gas…
5. Samo gas…
Vožnja u dubokom pijesku ima neke svoje zakonitosti. Motor mora bit dovoljno brz da izađe i vozi površinom pijeska. Teži motor, veća brzina. Međutim, glava uvijek traži drugi izlaz. Otpuštanje gasa. U ovom slučaju to je kobno. Samo dodatno otvaranje gasa izvlači vas iz gabule. Druga bitna stvar je puštanje volana. Ne mislim doslovno. Jednostavno pustite da motor vodi, vi radite samo manje korekcije. Volan uvijek mora biti bez opterećenja. Najveći problem su duboki kolotrazi. Bar meni. Izbace vas iz putanje momentalno ukoliko im se podsvjesno opirete. Meni je u svakom slučaju lakše proći veću dinu, nego bazen pun kolotraga. Kod prelaska preko dina najveći problem predstavlja ono što je s druge strane. Ako je dina s druge strane otpuhana, a došli ste prebrzo, naj… ste. Ako ste spori, ukopani ste. Tajming je bitan. Par puta mi se desilo da sam došavši na vrh dine vidio da nema druge strane. Jezivo. I dovoljno visoko da se nabiješ na prednji kotač. I onda 300 kila oplete po tebi…”
Najbolje je ne komentirati, ovolika količina adrenalina kod motorista me pomalo zastrašuje. Neka nedovoljno vješti vozači poslušaju savjete gurua i nauče osnovna pravila vožnje po dubokom pijesku. Mogu li preskočiti ovu lekciju, profesore Antone? Ipak moram malčice komentirati – hvala.
Svakako pročitajte uzbudljivi nastavak:
