Ovaj post je stvarno primjeren ovih dana u našim krajevima. Tako su velike vrućine da ćemo i mi skoro dobiti pustinje. Putujući sam prolazila kroz nekad veoma plodno područje prepuno voćnjaka i povrtnjaka, njiva punih žitarica. Sad je to sve suho, žuto i tužno. Nisam mogla ubrati nijednu jabuku, ni krušku, ni šljivu. A zemlja – ispucala, kao daje nedavno bio potres…, čak i u šumi.
Vratimo se našem putopiscu Antonu koji u osmom nastavku putopisa kroz Saharu na motorima na otkačen način opisuje Matmatu. Tko je njega i prijatelja vodio kroz Matmatu i tko im je šio torbe popucale na šavovima?
‘Pri samom ulasku u Matmatu pred nas izleti lik na motorinu prepunom naljepnica. “Helo, majfrend!”
Svi znaju da u Tunisu i sličnim zemljama Afrike i Azije postoje uporni likovi koji žele biti vaši vodiči, čuvari, prodavači i slično. Ja ih dijelim na dvije skupine. Skupina “Majfrend” i skupina “Egzakli majfrend”. Ovi iz prve skupine u jednoj rečenici 74 puta ponove “majfrend” i spremni su vam prodati sve po najpovoljnijoj cijeni, naći vam najbolji i najjeftiniji hotel, biti vam vodiči, te stajati na usluzi danonoćno. Ali su bezazleni i rade to da zarade koju kintu.
Ovi iz druge skupine su iskusnije varalice, nerijetko uredne zalizane kose i podšišanih brčića. Često su mentori ovima iz prve skupine. Svojim “egzakli majfrend” pristupom, potvrdno tepajući, pokušavaju pridobiti vašu naklonost i povjerenje. A onda vas zapale za pristojan iznos pomoću neke od svojih tehnika. Ovaj na početku priče, Mustafa, spada u prvu skupinu i jedan je od onih koji od toga žive. U ovo doba godine nema turista, pa sam prihvatio njegove usluge znajući da nije lako preživjeti zimu…’