Ponijela me euforija najvažnijeg trenutka – 10.000 čitanja našeg bloga! Nešto kao kad roditelj željno iščekuje prvi rođendan svog djeteta, to je najvažniji trenutak u životu. A onda slijede oni naredni, koji već nisu toliko svečani. Sve do punoljetstva.
E, mi smo dočekale taj prvi jubilarni trenutak, uz zamišljene svijeće, zvončiće i svečarsku tortu. I to kakvu tortu – pa doboš-tortu! Najvažniju deliciju slastičarne ‘Gerbeaud Cukraszda’, u centru Budimpešte, opisane u današnjem putopisu.
Nema ni tri mjeseca od čuvene rečenice koju je Kal izrekla: ‘Idemo pisati blog. Putopise.’
Začuđeno sam je slušala, ne shvatajući što će nam to. Nisam pobornik blogova. Mislila sam da to rade dokoni ljudi. Čak nisam znala ni kako se to radi.
No, malo po malo, krenulo nam je. Ne samo zbog pisanja, već zbog svog unutarnjeg zadovoljstva, ponovnog proživljavanja tih dragocjenih trenutaka viđenih destinacija, upijenih u sva svoja osjetila, a nekad preduboko zakopanih. Ovim to izvlačimo van, i sebi stvaramo dojam ponovnog proživljavanja tih trenutaka, koji se na ovaj način zaboraviti neće.
Zahvalna sam prijateljici što me nagovorila, što je imala lijepu viziju koju smo zajednički dovele do ovog jubileja.
Sad možemo opušteno čekati punoljetstvo našeg mezimčeta, više mi se to ne čini nemoguća misija.
Odlična ekipa dragih ljudi je dala značajne doprinose svojim radovima, koji će, duboko vjerujem, biti sve brojniji i zanimljiviji. Posebno sam sretna zbog najmlađih članova, oni su pokazali da su uživali u ovome.
Sava