“Nekad smo ga pohodili kao svetište, neki nebrojeno puta, a većina barem toliko da otkrijemo kakve tajne krije u sebi. Za ljude s naših prostora bio je utjelovljenje shopping-raja, neizostavno ‘must visit’ mjesto. Pamtim iscrpljujuće autobusne vikend ture, navalu putnika da dobiju svoju sjedalicu, u nastojanju da se otisnu u tu žarko željenu pustolovinu. Gotovo me bilo stid pred modno osviještenim susjetkama, jer ja takav podvig nisam napravila nijednom. Po njima sam bila totalno demode. Mnoge od njih, ponajviše okorjele švercerke, putovale su svaki vikend, i onda bile glavne face u naselju, svima nama krojile modne stilove, a nepuno prije toga stigle u grad iz bogu-za-leđima zaselaka. Kupovale su se i cipele, torbe, kava, deterdženti, piće … Tamo smo kušali čuvene pizze koje su kod nas bile mislena imenica.”
Cijeli putopis: Trst