“Bijele noći. To je doživljaj koji je ostavio izuzetan pečat na mene. Spoj sumraka i zore, zalaska i izlaska sunca. S obzirom na kosinu zemljine osi, tu je noću stalni privid svjetla i tame. Poput izmaglice koja lebdi nad nama, poput anđeoskih krila koja pokušavaju raspršiti taj privid. Bilo je 1,30 u noći, a iznad nas kao da tinja zora ili pak umire dan. Napuštamo mjesto kraj mosta, koji se upravo dizao da propusti brod, jer rijeka je ovdje plovna i odlazimo u hotel, shvaćajući kako je ta prirodna pojava stvarnost, a ne privid.”
Ovako piše Vera u svom drugom putopisu Sankt Peterburg. Nadam se da ćemo nastaviti surađivati s nadahnutom spisateljicom! Pročitajte: