Nekad vas iznenade neobični zvuci instrumenata u okruženju u kojem se nalazite. Čujete panovu frulu, dragu kompoziciju El Condor Pasa, u blizini dječjeg igrališta na Bundeku 🙂 Djeca zastadoše, gledaju Indijance s perjanicama oko glave i čude se otvorenih usta. Možda su prepoznali melodiju? Ovo sam im pjevušila kad su bili bebe kao uspavanku.
Objašnjavam im porijeklo nošnji, instrumenata i onda vidim da se taj instrument prodaje! Dovoljan je bio mig i moja bolja polovica je shvatila o čemu razmišljam. Dok izigravam fotografa i pokušavam ovjekovječiti svaki trenutak neobičnih izvođača, muž namjerava kupiti jednu panovu frulu kao suvenir. Sprema se obratiti im s na engleskom, kad prodavač Indijanac progovori na hrvatskom.
Moji potomci trče prema meni i šapuću:
” Mama, kako Indijanci govore hrvatski?”
Odgovaram: ” Negdje su naučili. Netko ih naučio. Znate da i u Dubrovniku budu Peruanci, jedan se čak oženio Dubrovkinjom, zajedno smo gurale kolica.”
Nisam baš bila precizna s odgovorom. Stojim po strani, smješkam se, snimam, a htjela bih pitati prodavača gdje i kako je naučio naš jezik.
Djeca otrčaše na tobogane, a ja za njima. Naš zagrebački domaćin nasmijano prokomentira: “Od svih suvenira Zagreba, vi baš kupujete panovu frulu!”
Ostade mi zagonetka: “Gdje Indijanac nauči hrvatski?” Srela sam ja puno stranaca koji govore hrvatski. Jedan takav je član naše obitelji. Uvijek mi u glavi stoji “?” – gdje i kako su ga naučili, jer je stvarno težak za učenje.
Možda netko od vas naleti na veselu skupinu i pomogne mi riješiti nepoznanicu.