S vremena na vrijeme ekipa iz bivše firme se odluči okupiti i malo proveseliti. Prije to nikako nisam propuštala, jer je uvijek bilo dobro i zabavno, ali zadnjih nekoliko godina nisam nalazila čuvara za potomke. Ovaj put, baka servis je bio tu i sva raspoložena, odlučila sam im se ponovo pridružiti.
Izabrali su jedno mirno i tiho mjesto – Popovići, u Konavlima. Antonio i Iv su bili organizatori.
Rasporedili smo se po autima i krenuli na odredište. Odmah u startu, čim se krenulo,
pozitivna energija se širila , a dobre vibracije osjećaju na daljinu. Kako se vozimo i pričamo, osjećam kako se problemi „bacaju kroz prozor“.
Stigli smo prvi, Nina, Micho i ja, ali nismo imali pojma gdje je kuća, buduća konoba, u kojoj će biti večera. Ugledala sam auto bivših direktora – i za njima.
Slijedili su pozdravi i prijedlog za obvezni obilazak čuvenih Konavoskih stijena i skrivene plaže. Skoro je padao mrak, a mi se stazom uputili prema liticama. Nevjerojatno kako iza tako lijepog zelenila slijedi litica. Kao u crtanim filmovima – Ptica Trkačica i Kojot uvijek dođu na takvo mjesto i …
Bila sam očarana. Izvukla sam fotoaparat i krenula slikati – kakav zalazak sunca, kakva priroda… neopisivo riječima.
Žalila sam što Iv nije stigla malo prije, jer je ona imala odličan fotoaparat. Nema veze, naša mala grupa je išla do mjesta odakle se mogla vidjeti čuvena plaža. Prvo sam stala kao ukopana – odavno nisam vidjela nešto tako čudesno, a ljupko i skriveno od očiju.
Vratili smo se pred sami mrak. Stižu Iv i Mary. One su malo zakasnile, ali su se po mrklom mraku zaputile strmim putem – hrabrice. Imota, kao pravi džentlmen, ih je čekao kako se ne bi vraćale same do konobe. Ipak ih je malo uplašio bacajući kamenčiće i zakašljavajući se.
Meni je i ovo bilo dovoljno. Već bih mogla doma – upila sam ljepotu trenutka. 🙂
Produžili smo do okupljališta – tamo Zox, Mihaela, Antonio, Mary II… priči nikad kraja. Kad smo ušli u konobu, samo smo škljocali foto aparatima. Puno detalja za snimanje. Malo su slikali Zox, malo Mary, malo Iv.
Ljubazni domaćini gospar Vlaho i gospođa Kate su nas poslužili rogačušom, višnjevačom i orahovicom. Probala sam rogačušu na preporuku Mihaele i stvarno je bila odlična.
Pred konobom tek ubrane smokve, grožđe i jabuke. Navalili smo na eko plodove.
Meni je i ovo bilo dovoljno. Antonio me upozorio da se čuvam za poslije. 🙂
Dolazi Hendrix.
Domaćini su se već bili zabrinuli što ne sjedamo za večeru, a mi sretni što se vidimo nakon toliko vremena zajedno na tihom mjestu.
Nina i ja smo pričale o putovanjima, baš smo se zanijele.
Zovu nas unutra – miriše domaći pršut i sir iz ulja.
Sjedamo i krećemo s predjelom.
Ekipa je već vesela. Mihaela je preuzela vodstvo u zabavi. Toliko nas je nasmijavala pričajući dogodovštine iz prošlih dana agencije. Stvarno je bila u elementu. Falio je Nick, koji se prije uvijek nadovezivao na njene rečenice. Zabava je bila zagarantirana čim je njih dvoje tu. Ovako je Mihaela solirala, tj. preuzela glavnu ulogu zabavljačice Uključili su se i bivši direktori. Neke priče nismo nikad čuli. Stalno sam brisala suze smijalice. Mary II je bila malo tiša nego inače, razumljivo, ali svi ostali smo bili kao u dobra stara vremena. Zaključili smo da je od velike ekipe samo dvoje ostalo u nekad najvećoj hrvatskoj turističkoj agenciji – Micho i Mary II.
Za večeru je bila fantastična teletina ispod peke s patatama. Kao salata su bile poslužene pomadore – domaće, kapula – domaća i paprike – također domaće! Začinjeno samo s krupnom soli. Ma prste lizati!
Koliko bih vam još o hrani mogla pisati!!!!!!!!!!!!!!!!
Pojavio se Andres, koga smo čekali čitavu večer da dođe. Mislim da je bilo skoro ponoć, svaka čast na održanoj riječi!
Hendrix uzima gitaru, ne znam kad sam ga vidjela da svira na našim zabavama. Mihaela i domaćin su bili vodeći glasovi, a Imota ih pratio. Mi svi ostali smo bili prateći vokali. Micho je bio „oduševljen“ repertoarom, Iv, Mary, Nina i ja smo mu se smijale. Zox je Hendrixu potvrđivao pogođene tonalitete i dobacivao ideje za pjevanje. Inače u pričama bi se povremeno oglasio kojom duhovitom upadicom. Micho se zapričao s domaćinom o ponovnom povratku dubrovačke malvazije nakon što ju je jedne godine potpuno uništila peronospora.
Mary I i ja smo malo proučavale rodoslovlje obitelji Klaić, koje je gospar dao napraviti još prije rata. Svaka čast na ideji i realizaciji. Gospođa Kate je sačuvala masu starih predmeta i izložila ih. Kažu nam da su stranci ludi za antikvitetima. Isto ih fascinira rodoslovlje. O eko plodovima da i ne govorim. A tek piće – čuvena malvazija iz vinskih podruma Klaića. Isti primjerci su izloženi u Đurovićevoj špilji.
Razišli smo se iza ponoći, vozili se sretni i nasmijani svojim kućama osjećajući zadovoljstvo susretom s tako dragim ljudima. Dosta je ljudi nedostajalo i stvarno su nam falili. Ipak, mi smo se tako dobro zabavili!
Tko zna kad ću opet moći poći, ali ovaj mi je susret stvarno bio potreban. U povratku smo nastavili s opuštenom pričom o dojmovima. Važno je bilo ne dozvoliti da se oni iskrcani problemi u dolasku, slučajno nekome ne ukrcaju 😉
Autor teksta: Kalina
Autori slika: Iv, Micho, Mary II i Kalina