putopisci

Jedna drugoj smo obogatile život kreiranjem zajedničkog bloga. U meni se ponovno rodila dugo zapostavljana umjetnička duša.  Ponekad čovjek kao da zaboravi svoje kvalitete i utopi se u svakodnevici i ispraznim pričama. Ovaj projekt kao da me ponovo probudio, ali ne samo mene – mnoge sam uspjela “probuditi”. Kad povirite među autore, ima tu različitih

Ponijela me euforija najvažnijeg trenutka – 10.000 čitanja našeg bloga! Nešto kao kad roditelj željno iščekuje prvi rođendan svog djeteta, to je najvažniji trenutak u životu. A onda slijede oni naredni, koji već nisu toliko svečani. Sve do punoljetstva. E, mi smo dočekale taj prvi jubilarni trenutak, uz zamišljene svijeće, zvončiće i svečarsku tortu. I

Može zvučati smiješno, ali stvarno treba umjeti probuditi u autoru želju da napiše putopis. Najveseliji mi je razgovor s Davorom, kolumnistom, autorom romana Oko stola. Večeras ga pokušavam inspirirati kako bi opisao svoj nezaboravan posjet jednom zanimljivom američkom gradu. Puno toga je obišao, zasad opisao Toscanu, ali nagovoriti ga na pisanje doživljenog je pravo umijeće.

Nekome je život prepun iznenađenja, pustolovina, uzbuđenja. Ne sastoji se samo od svakodnevice zaposlene žene, majke i  supruge . Uvijek istražuje nova mjesta, upoznaje nove ljude, ima mnogo prijatelja širom svijeta i bez obzira na daljinu, pokušava ih zadržati. Vjerujem da ne znate kako mogu nečije tople riječi doći mailom ili sms-om? Kad nemate pojma

Ovaj vikend smo se odlučile naći i na taj način obilježiti 2 mjeseca postojanja našeg bloga. Nas dvije smo pričale satima, danju i do kasno u noć, nove ideje su se rađale, stavljale smo ih na papir. Nadamo se kako ćemo čitateljima biti i dalje zanimljivi i kako će nas posjećivati u tako velikom broju.